Otkrivanje biblijske tajne      U proljece 1947. godine na podrucju Kumrana (na sjeverozapadnoj obali Mrtvog mora) dogodilo se nevjerojatno otkrice. Kao u nekoj od istocnjackih prica, mladi pastir je trazeci ovce dosao do ulaza u nepoznate spilje. Kad su mu se oci privikle na mrak ustanovio je da se pred njime nalaze brizno poslozeni cupovi. Prvo sto mu je palo na pamet je bilo da se u njima mozda nalazi skriveno blago, zlato koje ce mu osigurati ugodnu buducnost. No, posto je otvorio neke od cupova, njegovom razocaranju nije bilo kraja. Nista od velikog bogatstva o kojem je sanjao, samo stari spisi prepuni prasine.      Bilo je to povijesno otkrice koje ce ubrzo izazvati svjetsku senzaciju i pokrenuti brojne polemike. Prvih sedam svitaka koje su pronasli pastiri je ubrzo zavrsilo na Hebrejskom sveucilistu u Jeruzalemu, a ushiceni znanstvenici sa svih strana svijeta sjatili su se u Kumranu i poceli istrazivati ostale okolne spilje. Potraga je urodila plodom i omogucila ocuvanje desetaka tisuca novih fragmenata medju kojima su bili dijelovi Biblije stariji od svih do tada poznatih na originalnom heberejskom. Uskoro je sve vise licilo na utrku za blagom nego li na arheolosko istrazivanje. Svatko je zelio dograbiti svoj komadic zlata ili slave. Osim arheologa tu su se nasli i razni sumnjivi tipovi, preprodavaci antikviteta, krijumcari i razbojnici.      Konacni rezultati istrazivanja bili su vise nego fascinantni. U spiljama pored Mrtvog mora pronadjeni su svici koji su na sebi sadrzavali dijelove tekstova svih biblijskih knjiga, osim one o Ester. Procjena njihove starosti bila je izmedju 200. godine prije Krista i 68. godine poslije Krista, sto znaci da su skoro dva puta stariji od svih ostalih poznatih zidovskih biblijskih zapisa. Ovakva velika starost svitaka odmah je nametnula dva velika pitanja. Prvo je bilo ono o prvotnim vlasnicima tih spisa, a drugo da li ce ti originalni tekstovi otkriti neke do tada nepoznate podatke koji nisu ukljuceni u konacnu verziju Biblije.      Prema svim provjeravanjima moze se zakljuciti da su pronadjeni svici pripadali odvojenoj religijskoj zajednici koja se drzala po strani od ostalih. Pocetkom 68. godine u kumransko podrucje dolazi vojska rimskog generala Vesparzijana kako bi ugusila zidovsku pobunu, pa se s pravom moze pretpostaviti da su upravo tada svici bili sakriveni u spilje. Kumransko bratstvo kojem su pripadali deklariralo se kao idealizirana Kuca Izraelova i neka vrsta prethodnice neumitnom dolasku kraljevstva bozjeg i sudnjeg dana. Njegova unutrasnja organizacija slijedila je uzor komuna koje je uspostavio Mojsije. Svi clanovi morali su prethodno proci kroz trogodisnju probu i razlikovali su se medjusobno po nivou duhovne cistoce koju su postigli. Na celu zajednice su bila tri svecenika i dvanaest starjesina.      Obavezna duhovna praksa kumranske zajednice bilo je proucavanje Tore, prvog dijela zidovske Biblije, cije je ispravno tumacenje bilo predano ljudima od strane niza tako zvanih Ucitelja pravednosti. Clanovi bratstva ocekivali su da ce njihova era zavrsiti dolaskom novog ucitelja  i proroka kada ce se odigrati konacni boj izmedju tako zvanih sinova mraka i sinova svjetlosti.      Vjerovanja i obicaji opisani u svcima s Mrtvog mora gotovo se u potpunosti poklapaju s onima koji su pripadali Esenima, bratstvu koje je nastalo oko drugog stoljeca prije krista na podrucju Palestine. Zanimljivo je da o njima nema nikakvih zapisa u Novom zavijetu, a zidovski povjesnicari tog doba biljeze prilicno razlicite podatke. Razlog najvjerojatnije lezi u tome sto su se i sami Eseni medjusobno razlikovali u pristupu religijskoj praksi.      Eseni su okupljali unutar strogo izdvojenih zajednica koje su u pravilu iskljucivale zene. Nisu posjedovali privatno vlasnistvo i striktno su postovali vrlo ostar rezim negiranja svih svjetovnih vrijednosti. Nisu bili skloni populizmu i tretirali su se kao odabrani, pa zbog toga ne cudi sto ih nikada nije bilo mnogo. Plinije spominje otprilke 4000 tisuce Esena u njegovo doba. Poput Farizeja i oni su u potpunosti postivali Mojsijeve zakone, sabat i ritualnu cistocu.      Kumransko bratstvo u potpunosti je bilo usmjereno na cekanje dolaska novog Mesije. U Tumacenju proroka Habakuka, jednoj od pronadjenih knjiga, govori se o Ucitelju pravednosti, odnosno o pravom ucitelju i zlom sveceniku koji se bori protiv njega. Gresni svecenik je napustio Boga i oni koji ga slijede su otpadnici od Boga i ucenja (znanja-Tore). Pravovjernici se drze Jahvea i oni nece umrijeti, jer Bog ima precisto oko i vidi sve zlo. Zli svecenik je "lazac koji je odbacio Toru". Bit ce kaznjeni svi koji macem ubijaju snazne mladice, starce i zene i malu djecu i plod u majcinoj utrobi. Bog je saopcio sve Ucitelju pravednosti i on zna sve tajne rijeci robova i proroka. Kraj je vrlo blizu.      U svicima s Mrtvog mora kraj svijeta je nesto sto neizostavno nece izostati. Bit ce to kljucni trenutak citavog postojanja covjecanstva. U zivotu ce ostati samo pravednici koji vjeruju i pridrzavaju se pravila Tore. Pravednici uvijek cine dobra dijela. Za razliku od njih zli svecenik je ucinio velike strahote. Takvi svecenici pljackat ce svoj narod. No, sve im je uzalud jer ce na kraju citavo blago pasti u ruke Kitejaca (to jest svjetske moci koja ce se zeljeti proglasiti Bogom). Ovdje je tesko ne uociti slicnosti s vecinom kasnijih prorocanstava nastalih od strane Nostradamusa i ostalih vidovnjaka. Bog ce to vidjeti i u pravom trenutku unistiti sve svoje protivnike.      U tekstu Knjige proroka Habakuka se precizno kaze: "Bog nece zatrti narod svoj rukom tudjih naroda, vec ce u ruke izabranika svojih dati Bog sud nad svojim narodima". Bog je obajvio sve tajne Ucitelju pravednosti i oni koji slusaju Mojsijevo ucenje zive u istini i njima nece klonuti ruke "sluzeci istini kada se oduzi potpnje vrijeme". Oni znaju da ce "Bog na dan suda zatrti sve koji sluze kumirima i sve zlotvore sa zemlje". Po analogiji s ranim krscanstvom nije tesko do teze kako je u Ucitelju pravednosti moguce vidjeti Isusa Krista. No, ipak vazno je napomenuti i to da u pravilu analogije nisu dostatne da budu potpuni dokaz, pa tako i u ovom slucaju.      Jedan od tekstova nosi naziv "Rat sinova svjetla protiv sinova tame" i u njemu se opisuje dramaticna vizija buducnosti. Taj svitak dugacak je 2,90 m i pisan je vrlo lijepim rukopisom. Na njemu nije moguce raspoznati podatke o autoru i vremenu nastanka. U konacnom sukobu dobra i zla na strani dobra se nalaze sinovi Levija, Jude i Benjamina, dok zlo predstavljaju vojske Belijaala, Edomiti, Amoniti, Moabiti, Filistejci i Kitejci iz Asura i Micrajima. Na celu vojska nalaze se svecenici sa trubama koji daju prvi znak za borbu. Neki povjesnicari vjeruju da je moguci autor spisa bio neko vojno lice jer su opisi samog ratovanja napravljeni na vrlo strucan nacin.      U detaljnom prikazu kraja ovih vremena zanimljivo je da se nigdje ne spominju zrtve na strani sinova svjetla. Te zrtve kao da i ne postoje jer oni koji su pisali svitke s Mrtvog mora posjeduju nepokolebljivu vjeru u Boga koji ce pomoci svima onima koji se priklone na njegovu stranu. Sinovi svjetla nepokolebljivo kroce pod vodstvom Mesije kralja, koji ce pokoriti sve neprijatelje i dokinuti vlast sinova tame. Sama borba trajat ce vrlo dugo i spomenuti tekst opsirno o sistematicno prikazuje sadrzaj svake pojedine godine.      Zavrsno istrebljenje sinova tame predstavlja neopisivu radost sinovima svjetla, jer "Bog Izraelov dize ruku u cudesnoj moci Njegovoj na sve duhove opacine". Svi protivnici Boga ce zavrsiti u ponoru, "jer je Bog Izraelov dozvao mac na sve druge narode, a prema svetima naroda svoga cinit ce junastva". Simbolika svjetla i tame predstavlja svukupnu razliku izmedju principa dobra i zla. Ona ukljucuje sukobljene suprotnosti istinitog i laznog, pravog i nepravog, te onog sto treba ciniti i sto treba izbjegavati da bi se postiglo spasenje. Na nivou dualisticke religije to je osnovno suprotstavljanje Boga i djavla. Nazivi svjetlo i tama zorno prikazuju i najsiri eticko-religiozni stav o kozmickom dogadjanju, a zatim i medju samim ljudima. Citava kreacija zasnovana je na beskonacnj igri principa svjetla i tame, koja kroz pojavu ljudi dobiva i svoj definitivni smisao.      Po biblijskim spisima Bog je pravo svjetlo kojem se stalno suprotstavlja objektivna negativnost. Kumranska zajednica svoje ukupno postojanje i smisao tog postojanja zasniva upravo na tom najosnovnijem dualizmu. Njezina primarna zadaca je osoposobiti svoje clanove da odigraju svoju pravu ulogu i pridonesu konacnoj Bozjoj pobjedi u vrijeme zavrsne bitke. Zanimljivo je da se pri tome dobri vjernici usporedjuju sa zvijezdama, dok su neznabosci lazne zvijezde, kojima se cuva mrak vjecne tame. Djavo je usporedjen s lavom koji rice, ali se naziva i duhom koji radi u sinovima protivljenja.                                                                                                                     Igor Ognjenovic (Fokus)