www.srbija-info.yu/vesti | |||||||||||||
|
|
||||||||||||
Hrvatski sud 22. jul 1998.
Efraim Zurof Nedavno izručenje nacističkog ratnog zločinca Dinka Šakića, iz njegove druge domovine Argentine u mesto rođenja, i na scenu njegovih zločina u Hrvatskoj, privuklo je pažnju na poslednje pisane dokumente iz Drugog svetskog rata i hrvatske stavove prema nacističkim zločincima, koji su, u najmanju ruku, do skoro bili vrlo problematični. Šakić, koji je bio poslednji upravnik ozloglašenog hrvatskog koncentracionog logora Jasenovac, u kome je ubijeno stotine hiljada zatvorenika (većinom Srba i Jevreja, takođe i Cigana), jedan je od brojnih Hrvata, koji su se pridružili fašističkom ustaškom pokretu i aktivno učestvovali u masovnom ubijanju Srba, Jevreja i Cigana u nezavisnoj Hrvatskoj. Ova država, koju su stvorili nacisti, postojala je samo tokom 1941-1945, ali tokom tog perioda vodila je strašnu i brutalnu kampanju protiv svih koji nisu Hrvati. Posle rata, ustaški vođa Ante Pavelić i znatan broj njegovih najodanijih pristalica uspeli su da izbegnu kaznu. Kao i mnogi njihovi nemački istomišljenici, samo ih je malo pronađeno u Argentini. Sa raspadom Jugoslavije 1993., Hrvatska je još jednom postala nezavisna. Neko može da pretpostavi, ili da se bar ponada, da će ova nova država isticati razlike između sebe i svoje fašističke prethodnice. Nažalost, to nije bio slučaj. Uprkos tome što njen vođa, predsednik Tuđman, ima besprekorne antinacističke preporuke ( borio se sa Titovim partizanima protiv Nemaca), izabrao je da traži inspiraciju u kratkom periodu hrvatske forme nezavisnosti, u njenom ustaškom režimu, ne protiveći mu se. Da bi stvar bila još gora, u svojoj knjizi "Bespuća povijesne zbilje", optužio je Jevreje da namerno uvećavaju broj žrtava u holokaustu i da su upravo oni vodili jasenovački koncentracioni logor. U takvim okolnostima, uopšte nije iznenađujuće da novi režim nije učinio apsolutno nikakav napor da ispita ili sam sprovede istragu o ustaškim ubicama, kojima nikada nije bilo suđeno. Sada, kada je Šakić otkriven u Argentini, Hrvatska je odmah potražila dozvolu za njegovu isporuku, iako je posle utvrđeno da je Hrvatska sve vreme znala za njegov boravak u Južnoj Americi. Takav korak Hrvatske, koji je pre samo nekoliko meseci izgledao neverovatan, ako ne i nemoguć, motivisan je njenom željom da poboljša svoje veze sa SAD-om i Israelom. Sada se postavlja pitanje da li će Šakićeva istraga biti vođena ispravno, efikasno i detaljno i da li će njegovo suđenje služiti, osim zadovoljenju pravde, i podučavanju društva koje je živelo negirajući zločine, koje su počinili nacionalisti protiv nevinih žrtava u toku Drugog svetskog rata. U tom pogledu, stvarno, postoji opasnost da suđenjem Šakiću u njegovoj domovini ni pravda ni pouka ne budu zadovoljeni. Razlog za ovu sumnju je u nedostatku dokumentovane evidencije i u činjenici da glavni, preživeli svedok živi u Beogradu ili negde drugde u Jugoslaviji. Zbog dugogodišnjeg neprijateljstva između Srba i Hrvata i aktuelne političke tenzije između njihove dve zemlje, opravdana je bojazan da cela priča o Šakićevim zločinima u Jasenovcu neće biti obelodanjena i da će stoga biti pošteđen kazne. Ova bojazan opravdana i zasnovana na stavu aktuelnog hrvatskog režima prema Drugom svetskom ratu, je u suštini i vrlo logična. Zato je poziv Centra Simona Vizentala i drugih agencija da uzmu učešće u suđenju, u zemlji gde je zločin bio počinjen, sračunati rizik. Hrvatska je sigurno diskutabilno mesto za suđenje, ali moguće je i da događaj ove vrste uspe da pokrene potragu za nacionalnom dušom i proces podučavanja hrvatskog društva, koji su tako neophodni, i koji ni na koji drugi način ne bi bili pokrenuti. S obzirom na to, hrvatski zahtev za brzo izručenje je možda predznak pozitivnog razvoja.
Bilo kako bilo, to će u stvari biti slučaj koji će odrediti, ne samo ličnu sudbinu nacističkog zločinca Dinka Šakića, već će i uticati dublje na budućnost Hrvatske i njenih odnosa sa susedima, kao i sa Izraelom i jevrejskim svetom.
|
|||||||||||||
[ Naslovna | Enciklopedija | Cinjenice | Vesti ] © 1997, 1998, 1999, 2000 Ministarstvo za informacije Republike Srbije Email: mirs@srbija-info.yu |