Bio sam uhapšen 2/4. 1943., a 2/7. stigao sam u Gradišku, te sutradan u Jasenovac, odmah sam dodijeljen u građevinsku grupu i kroz čitavo vrijeme radio sam kao brico. U jesen su iz Stare Gradiške prebacili Srbe i Židove u Jasenovac, a Hrvate u Gradišku. U to vrijeme mnogo su ljudi bili batinati i držani u okovima, pa se sjećam, da je pukovnik Marko Pavlović držao u okovima cijeli logor, a umrlo je tom prilikom od batinjanja oko 60 ljudi. Za vrijeme moga boravka u logoru vršila su se likvidiranja na razne načine, a naročito odvođenjem na rad i u Gradinu, od kuda se više nikada nije nitko vraćao, a inscenirani su i kojekakove tobožnje pobune, pa je tako prigodom pogibije logornika Vinera, također zatočenika, kojeg su ustaše ubili, pobijeni Glušac Vlado i Micić Slobodan kao tobožnji organizatori pobune. U jesen nakon napadaja na Banja Luku preseljeni su iz Gradiške Srbi, Hrvati i Židovi i tom je prilikom potučeno oko 200 Srba. U isto vrijeme iz Novske i okolice, dotjerano je oko 800 ljudi, žena i djece, a iz Živaje oko 150, pa su i oni likvidirani. Za ove iz Živaje, znam, da su bili u okovima cijelo vreme, dok ih nisu likvidirali. Krešo Majić, zapovjednik mjesta u Novskoj, sve je povratnike iz Njemačke odmah slao u logor. Svi su ti ljudi tečajem jeseni pobijeni. U Novskoj mu je pomagao pri dovođenju povratnika iz Njemačke u logor nadporučnik ustaškog oružništva Njavro, koji je te nesretnike redom pljačkao. Ubijanja su se vršila noću, većinom odvođenjem u Gradinu, a kada bi voda nadošla na granik, tu bi ljude skidali gole, vezivali ih i tukli željezom i maljevima, te pobacali u Savu. Po pričanju i prema onome, što sam ja mogao dokučiti, pobijeno je te zime oko 5.000 do 6.000 ljudi, a u znatnoj mjeri je harao i tifus, jer su higijenske prilike bile očajne. Svi likvidirani su otpisivani u spiskovima kao umrli od tifusa.

Osim likvidiranja na gore opisani način, radili su i prijeki sudovi, te se sjećam, da su bili optuženi zbog pokušaja neke pobune dr Marin ustački satnik i upravitelj ustaške bolnice i Bjelušić, ustaški nadporučnik sa grupom od još 29 zatočenika među kojima navodno i 7 ustaša. Svi su povješani. Među ovima znam, da su bili dr Mile Bošković, asistent medicinskog fakulteta iz Beograda, inž. Mitar Bošković iz Zagreba, a inače Crnogorac, Nikola Pejnović građ. poduzetnik iz Siska, Stevan Živković, student iz Mitrovice, Sekulić Bora iz Vukovara, mislim da je bio neki intelektualac, Remzija Rebac Musliman električar, neki Kovač, električar, pa neki Marić Tomo iz Broda, Konić Brena sudac iz Novog Sada, Grbić Milan, Bosanac, inače činovnik iz Mitrovice, Pero Krajnović iz Zagreba, Lubura Jovo, radnik, mislim Bosanac, te neki Rajić srednjoškolac iz Sarajeva, Musafija Rafael iz Sarajeva, neki Hadžija, također Bosanac, te konačno neki Vojnović Branko, opet Bosanac. Predsjednik toga prekog suda bio je Dinko Šakić ustaški natporučnik iz Bosanskog Broda; on je dr Boškovića lično ustrijelio pred nama svima. Jednom prilikom donijeli su neki spisak i izabrali 20 Židova, koje su ubili. Među ovima poginuli su iz Zagreba neki Slavko Goldšmit i Hugo Berger. U logoru je bilo nekih 6 do 7 samica. Ko je dospjeo tamo, nije više živ izlazio i pogibali su većinom od gladi, a bilo je i slučajeva samoubojstava. Tako se sjećam samoubojstava nekog inž. Špingla iz Zemuna. Nakon bombardiranja na veliki petak 1945. godine počela je likvidacija ubrzanim tempom, a osobito radi toga, što se približavala Jugoslovenska Armija. Danomice su odvođeni zatočenici u Gradinu, gde su odvožene veće količine koksa i nafte, pa držim, da je do 20.4. oko 1.200 zatočenika tamo odvedeno i spaljeno, jer sam ja viđao kako danju i noću gore tri do četiri vatre. Ovih dana dovođene su u logor grupe kažnjenika iz ustaških kazniona iz Sarajeva, Vinkovaca, Lepoglave itd. i ti su svi likvidirani. Znam da je samo iz Sarajeva iz zatvora dovedeno 440 zatočenika, među kojima je bilo oko 70 ženskih, i svi ovi su likvidirani.

U to vrijeme bila je određena evakuacija bolesnika i djece u Sunju u osam vagona. Vagoni su stajali kod destilacije i po noći su se čuli jauci, a neki vodnik Markić bio je u jutro krvav. Strojovođa Maksimović također zatočenik, koji je imao voziti te vagone, pričao je, da uopće nije vozio. Vagona u jutro na stajalištu nije bilo. Među odvedenima u vagone, odvedeni su dr Kurajica Branko, lječnik iz Šibenika, dr Polak Ladislav iz Vinkovca i Karlo Levi iz Zemuna. Ovi vagoni odvezeni su iz logora između 15. i šest/h, ali su bili prazni, a nijednog od ovih zarobljenika nismo nigdje vidjeli. Ovih zatočenika bilo je oko 400. Neki Saferović, desetar iz auto mehanike, također zatočenik, koji je tamo u blizini radio, vidjeo je noću, da su žive zatočenike na jedna vagonska vrata uvodili, a na druga, koja su bila otvorena prema Savi, odvodili. Dva vagona stvari su ostala.

21.4. po podne objesilo se desetak zarobljenika, kada su videli, šta se radi. Među ovima poznavao sam Isu Kopermana, inž. iz Sarajeva, Krtinića iz Mitrovice i Vučićević Đokicu iz Šida. U toku dana određeno je stotinjak ljudi nekuda na rad, a ja sam se nekako izvukao. U večer istog dana odredili su, da se svi zatočenici, kojih je u logoru preostalo nešto preko hiljade, premjeste u zidane nastambe ograđene žicom. Prigodom toga premještanja ja sam se sakrio u jednu rupu, gdje sam ostao pet dana i pet noći, tako, da ne znam, šta se u međuvremenu u logoru događalo, ali sam čuo neke pucnjeve. Jedne noći izvukao sam se iz rupe, te provukavši se kroz straže, uspjeo sam doći do Save i izbjeći iz logora plivajući. Struja me je nizvodno nosila i izvan zida logora kod velikog nasipa izašao sam na istu obalu Save i oko mene sam video i osjetio više lješeva.

* * *

Ovo svedočenje Jovana Živkovića, Srbina starog 30 godina iz Bačkog Gradišta, nalazi se u zapisniku (od 26. maja 1945. godine) Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Zagrebu.

"Odgovornost za sve ove strahote počinjene u logoru Jasenovcu utemeljena ne samo u načelima o kažnjavanju ratnih zločinaca, nego se ona temelji i na svim važećim pravnim principima svih naroda o kažnjavanju običnog kriminala. Nosioci te odgovornosti u oba pravca, koliko pred našim narodima toliko i pred svim drugim civilizovanim narodima svjeta, jesu:

Ante Pavelić, članovi sviju ustaških vlada od 10.04.1941. pa do dana oslobođenja, sve vodeće ličnosti ustaškog pokreta, te konačno svi oni, koji su bliže i dalje kod izvršenja zločina posredno ili neposredno suđelovati i to u prvom redu poznati zlikovac Maks Luburić (komandant svih koncentracionih logora), zatim šefovi logora u Jasenovcu i njihovi pomagači Šaban Mujica, Majstorović-Filipović, Brkljačić Ivica, Šakić Dinko, inž. Pičili, Miloš Ljubo, braća Matković Ljubo i Ivica, Frković Ivica, Zrinušić Ante, Josip Mataja, zvani Adžija, Soldo Rade, Mandušić Matija, Horvat, Lisac Slavko i mnogi drugi, koji će biti posebnim komisijama za utvrđenje ratnih zločina utvrđeni i izvedeni pred narodni sud". (Zapisnik potpisali članovi anketne komisije za ispitivanje posljednih ustaških zločina izvšenih u logoru u Jasenovcu: Ognjanac Božidar, Trninić Stevo, Vica Baranović, Zdravka Popović, Ante Premerua, Majer Ivan, Ante Pecikozić i Ivan Broz.)


1998-07-22 DOSIJE: Dinko Šakić, komandant ustaškog logora smrti u Jasenovcu
1998-07-22 Zločinac Dinko ©akić - činjenice i pitanja povodom hapąenja i suđenja
1998-07-22 Zahtev za podizanje optužnice protiv Esperance Nade Luburić
1998-07-22 Svedoci zločina Nade Luburić u logoru u Jasenovcu
1998-07-22 Svedočenje Jovana Živkovića
1998-07-22 Jasenovac, najveća dečja grobnica
1998-07-22 Hrvatski sud
1998-07-22 Zurof posle posete Hrvatskoj: Strah od novog ustaštva
1998-07-22 Hrvatski nacistički zlikovac Šakić u današnjoj Hrvatskoj
1998-07-22 Povodom "novih hrvatskih dokumenata" o Jasenovcu