Povjesnica svjedoči o tragovima starih rimljana (u selu Mračinu u šumi "Škrinja" u kamenu uklesan sarkofag i takva dva slična u Jarčem Polju), Turaka (kraj je jako opustošen osobito u 16.stoljeću; u selu Straža ostaci stražarnice), srednjovjekovnih gospodara Zrinskih i Frankopana, Francuza (Ilirske pokrajine - Lujzijana), o zbilji I i II svjetskog rata, o Banu Ivanu Šubašiću (ostaci posjeda u Vukovoj Gorici) o ponosu ljudi koji su srcem i dušom sudjelovali u obrani samostalnosti Hrvatske u najnovijem Domovinskom ratu. Posebno je lijep pogled (s Karoline) sa strme stijene na most u Novigradu preko Dobre iz 18. st (1755.). Preko njega je 1783. prešao i sam car Josip II na putu za Karlovac. Na stijeni su ostaci drvenog Kaštela iz 12.stoljeća (1193.), ponos feudalne porodice Frankopana i njihovih kasnijih gospodara.
Iznad magistralne ceste iz Netretića prema Sloveniji pogled će nam privući vlastelinstvo ''Dvor'' u Malom Modruš Potoku iz 17. stoljeća (1615.). Najstariji su mu vlasnici bili Zrinski i Frankopani, a početkom 19.stoljeća general Filip Vukasović (za vrijeme gradnje Lujzijane - Nobilis curia Vukaszoviziana). 1809. posjed dolazi u vlasništvo Francuza (ilirske pokrajine) koji izrađuju današnje središte Netretića (dvokatnicu - poslovnu zgradu), zgradicu za gostionicu i staju, te nastavljaju gradnju ceste do Karlovca). Nakon odlaska francuza 1812. isti posjed kupuje Matija pl. Sladović, vitez I reda Franje Josipa I, narodni zastupnik u Budimpešti i kraljev poštar. Njegovi ga nasljednici posjeduju sve do 1935.g.. Danas je u njemu smješten Doma za prihvat starijih i nemoćnih osoba Metaxa - Medical.
Sva ta povijesna zbivanja odrazila su se na naseljavanje i raseljavanje stanovništva, te na velike migracije u strane zemlje zbog ekonomskih i političkih razloga. Zato ćemo ovdje naći i čakavce, i kajkavce i ikavce. Stanovnici su Hrvati, katoličke vjeroispovjesti. Sakralni spomenici datiraju čak iz 11. stoljeća (Novigradska župa 1018.). Interesantna je arhitektonika oltara oblikovana u duhu renesanse i bogata ukrasima svojstvenim baroknom stilu (kapela Sv. Leonarda u Prilišću).
Lijepi narodni običaji vezani su za težačke poslove i vjerske blagdane. Vidljivi su u pjesmama i plesovima (drmeš i poskočica), koji se danas ponovno njeguju. Narodna nošnja je uglavnom posvuda slična, s malim razlikama u ukrasima i boji. Odlika joj je čistoća i bjelina. Danas se vadi iz ''škrinja'', a oblače je članovi KUD na svojim nastupima.
Povjesnica svjedoči o tragovima starih rimljana (u selu Mračinu u šumi "Škrinja" u kamenu uklesan sarkofag i takva dva slična u Jarčem Polju), Turaka (kraj je jako opustošen osobito u 16.stoljeću; u selu Straža ostaci stražarnice), srednjovjekovnih gospodara Zrinskih i Frankopana, Francuza (Ilirske pokrajine - Lujzijana), o zbilji I i II svjetskog rata, o Banu Ivanu Šubašiću (ostaci posjeda u Vukovoj Gorici) o ponosu ljudi koji su srcem i dušom sudjelovali u obrani samostalnosti Hrvatske u najnovijem Domovinskom ratu. Posebno je lijep pogled (s Karoline) sa strme stijene na most u Novigradu preko Dobre iz 18. st (1755.). Preko njega je 1783. prešao i sam car Josip II na putu za Karlovac. Na stijeni su ostaci drvenog Kaštela iz 12.stoljeća (1193.), ponos feudalne porodice Frankopana i njihovih kasnijih gospodara.
Iznad magistralne ceste iz Netretića prema Sloveniji pogled će nam privući vlastelinstvo ''Dvor'' u Malom Modruš Potoku iz 17. stoljeća (1615.). Najstariji su mu vlasnici bili Zrinski i Frankopani, a početkom 19.stoljeća general Filip Vukasović (za vrijeme gradnje Lujzijane - Nobilis curia Vukaszoviziana). 1809. posjed dolazi u vlasništvo Francuza (ilirske pokrajine) koji izrađuju današnje središte Netretića (dvokatnicu - poslovnu zgradu), zgradicu za gostionicu i staju, te nastavljaju gradnju ceste do Karlovca). Nakon odlaska francuza 1812. isti posjed kupuje Matija pl. Sladović, vitez I reda Franje Josipa I, narodni zastupnik u Budimpešti i kraljev poštar. Njegovi ga nasljednici posjeduju sve do 1935.g.. Danas je u njemu smješten Doma za prihvat starijih i nemoćnih osoba 
Sva ta povijesna zbivanja odrazila su se na naseljavanje i raseljavanje stanovništva, te na velike migracije u strane zemlje zbog ekonomskih i političkih razloga. Zato ćemo ovdje naći i čakavce, i kajkavce i ikavce. Stanovnici su Hrvati, katoličke vjeroispovjesti. Sakralni spomenici datiraju čak iz 11. stoljeća (Novigradska župa 1018.). Interesantna je arhitektonika oltara oblikovana u duhu renesanse i bogata ukrasima svojstvenim baroknom stilu (kapela Sv. Leonarda u Prilišću).
Lijepi narodni običaji vezani su za težačke poslove i vjerske blagdane. Vidljivi su u pjesmama i plesovima (drmeš i poskočica), koji se danas ponovno njeguju. Narodna nošnja je uglavnom posvuda slična, s malim razlikama u ukrasima i boji. Odlika joj je čistoća i bjelina. Danas se vadi iz ''škrinja'', a oblače je članovi KUD na svojim nastupima.