Najznačajnije razdoblje Novigrada vezano je uz knezove Krčke Frankopane, ali se pouzdano ne zna kada su došli u posjed grada (14. st.?). U njihovu je vlasništvu sve do njihove propasti u "Zrinsko-frankopanskoj uroti" 1671.g. protiv politike habsburškog dvora. Grad je tada opljačkan i porobljen od baruna Sauera karlovačke krajške vojske, koju vodi general J. Herbstein. Grad postaje vlasništvo generala Herbsteina do 1689. godine, zatim malteškog reda do 1746. godine, baruna S. Patačića i njegovih potomaka do 1809. godine, kada u Hrvatsku dolaze Francuzi...
Novigradski most na Dobri jedan je od najstarijih riječnih mostova u Hrvatskoj. Nezna se točno kad je sagrađen ovakav kakav i danas služi prometu, ali kao most preko rijeke Dobre pod novigradskim kaštelom na kojem se plaća cestarina spominje se već u popisu dobara Stjepana Frankopana Ozaljskog 1558.godine. Zbog mostarine novigradske na mostu preko Dobre piše i Vuk Frankopan vojvodi Miki Klasniću 1560.godine: "Mostovinske pineze i dohodčine da mi spravno drži, ar je hočemo o božiću od njega uzeti"...
Crkva je građena prvotno u gotičkom slogu. Prvi opis kanonskih vizitacija u 17.stoljeću (1668.g.) spominje njezino oslikano gotičko svetište. To je gotičko poligonalno svetište crkve sačuvano i nakon dogradnje novog, produženog broda i barokizacije u 18.stoljeću. Svetište je presvođeno križnim svodom koji nose svodna rebra podržana od sedam konzola (umjesto osam), od kojih su tri geometrijskog oblika, a četri predstavljaju rustično klesane kamene ljudske glavice. Barokna lađa crkve dograđena je 1781.godine zidana je na tri jarma svođena češkim svodovima...
Imanje u Modrušpotoku spominje se još u 16.stoljeću, kada je Stjepan Frankopan dozvolio upravu Jurju, Krsti i Nikoli Zrinskom nad posjedima i kmetskim selima u Modrušpotoku. Kuriju-dvorac u Modrušpotoku početkom 19. stoljeća, kao senjski plemić i general austro-ugarske vojske, izgradio je barun Filip Vukasović. Široj javnosti poznatiji kao graditelj ceste Lujzijane od Rijeke preko Netretića do Karlovca. Nakon pogibije generala Vukasovića kod Wagrama 1809. godine, vlastelisnski dvorac s pripadajućim objektima otkupljuje dioničko društvo "Lujzinska cesta" za potrebe svog ravnateljstva...
Najznačajnije razdoblje Novigrada vezano je uz knezove Krčke Frankopane, ali se pouzdano ne zna kada su došli u posjed grada (14. st.?). U njihovu je vlasništvu sve do njihove propasti u "Zrinsko-frankopanskoj uroti" 1671.g. protiv politike habsburškog dvora. Grad je tada opljačkan i porobljen od baruna Sauera karlovačke krajške vojske, koju vodi general J. Herbstein. Grad postaje vlasništvo generala Herbsteina do 1689. godine, zatim malteškog reda do 1746. godine, baruna S. Patačića i njegovih potomaka do 1809. godine, kada u Hrvatsku dolaze Francuzi...
Novigradski most na Dobri jedan je od najstarijih riječnih mostova u Hrvatskoj. Nezna se točno kad je sagrađen ovakav kakav i danas služi prometu, ali kao most preko rijeke Dobre pod novigradskim kaštelom na kojem se plaća cestarina spominje se već u popisu dobara Stjepana Frankopana Ozaljskog 1558.godine. Zbog mostarine novigradske na mostu preko Dobre piše i Vuk Frankopan vojvodi Miki Klasniću 1560.godine: "Mostovinske pineze i dohodčine da mi spravno drži, ar je hočemo o božiću od njega uzeti"...
Crkva je građena prvotno u gotičkom slogu. Prvi opis kanonskih vizitacija u 17.stoljeću (1668.g.) spominje njezino oslikano gotičko svetište. To je gotičko poligonalno svetište crkve sačuvano i nakon dogradnje novog, produženog broda i barokizacije u 18.stoljeću. Svetište je presvođeno križnim svodom koji nose svodna rebra podržana od sedam konzola (umjesto osam), od kojih su tri geometrijskog oblika, a četri predstavljaju rustično klesane kamene ljudske glavice. Barokna lađa crkve dograđena je 1781.godine zidana je na tri jarma svođena češkim svodovima...
Imanje u Modrušpotoku spominje se još u 16.stoljeću, kada je Stjepan Frankopan dozvolio upravu Jurju, Krsti i Nikoli Zrinskom nad posjedima i kmetskim selima u Modrušpotoku. Kuriju-dvorac u Modrušpotoku početkom 19. stoljeća, kao senjski plemić i general austro-ugarske vojske, izgradio je barun Filip Vukasović. Široj javnosti poznatiji kao graditelj ceste Lujzijane od Rijeke preko Netretića do Karlovca. Nakon pogibije generala Vukasovića kod Wagrama 1809. godine, vlastelisnski dvorac s pripadajućim objektima otkupljuje dioničko društvo "Lujzinska cesta" za potrebe svog ravnateljstva...